Međimurskim poklonicima književnosti Saso Ognenovski je osobito zanimljiv kao prevoditelj drugog romana Kristiana Novaka “Črna mati zemla” na makedonski jezik. Ognenovski je bio krajem rujna 2023. godine rezident na Matulovu gruntu u Frkanovcu te se u razgovoru s njime nametnulo pitanje izazova književnog prijevoda s kajkavskog dijalekta na makedonski jezik.
– Hrvatska ima divne pisce. Imaju šarolikost i dubinu. Podatljivi smo, kao nacije i kao ljudi, i kao intelektualci. Prvi prijevod s hrvatskog mi je bio upravo roman “Črna mati zemla”. Svi su se pitali, kako upravo ta knjiga. Neki su čak kad su uzeli knjigu u ruku kazali kako je riječ o djelu koje se neće moći nikad prevesti na makedonski. Naprotiv, to je izazov, pomislio sam. U suradnji s nakladnicima došli smo do rješenja da će se za dijalekt koristiti naš strumički dijalekt. I to je bio dobar odabir, jer je svima shvatljiv. Sa strumičkim dijalektom mogli smo i prelijepo prevesti naslov jer on na strumičkom glasi: “Crna majka zemja” (Црна мајка земја). Književno prevođenje velik mi je izazov. Osim Kristiana Novaka, prevodio sam još nekoliko sjajnih hrvatskih pisaca. Uz Novaka, moram spomenuti prijevod knjige Marka Gregura “Vošicki”, prevodio sam roman “Nadohvat” mlade prozaistkinje Ene Katarine Haler. Počeo sam raditi priče Zlatka Krilića “Portret Che Guevare”, kazao je Ognenovski.
“Perun artis”
Prevoditelj Saso Ognenovski živi i radi u Sjevernoj Makedoniji, u gradu Bitola (Bitolj). Pisac je, prevoditelj, a doktorat je stekao na temi Odnosi s javnošću i medijima u Makedoniji. Iz bogate profesionalne karijere u domeni umjetničkog i znanstvenog rada, izdvaja se kao autor nekoliko knjiga, romana i drama za djecu, niza radova u području komunikologije, te se aktivno bavi prijevodom sa srpskog, hrvatskog, bugarskog i albanskog jezika. Radi kao samostalni umjetnik, vodi udruženje za nakladništvo, odnosno za razvoj umjetnosti i multikulturalnosti “Perun artis”.
– Do sada smo objavili 45 izdanja. Imamo dobru potporu od makedonskog Ministarstva kulture te sjajnu suradnju s hrvatskim Ministarstvom kulture, kao i hrvatskim medijima. Uz knjige, objavljujemo i pripremamo i književne časopise. Jedan od njih je “Književni elementi”. Četvrti broj tog časopisa bio je posvećen hrvatskoj književnosti. Riječ je o međunarodnom časopisu, te izlazi dva puta godišnje, u proljeće i na jesen. U pripremi je deveti broj. Radimo i elektronski književni časopis www.elementi.mk. Za oba časopisa interes postoji, tako da ćemo nastaviti s njihovom objavom, najavio je Ognenovski.
Od poezije, drame do romana
Udruženje “Perun artis” priprema nekoliko edicija, a o njihovom obimu i autorima Ognenovski govori:
– U nakladništvu imamo nekoliko edicija koje su nam vrlo važne. Svjetska poezija objavljuje se u ediciji Obale. Zatim je tu edicija Didaskalija, gdje objavljujemo svjetske klasične dramatičare, odnosno drame koje dosad nisu tiskane u Makedoniji. U našoj nakladi objavili smo drame autora kao što su James Joyce, Virginia Woolf, George Bernard Shaw, Oscar Wilde, itd. Američki pisac Edgar Allan Poe, književnik je koji će biti objavljen sljedeće godine.
Unutar edicije Balkanska riječ objavljujemo najnovija djela koja dolaze iz balkanskih zemalja. U toj ediciji objavljen je roman autora Marka Gregura “Mogla bi se zvati Leda”. U ediciji Giganti, očekujemo početkom studenog knjigu Patrisa Pavisa “Ti si poezija”. Albanski pisac Arian Leka također je objavljen u našem nakladništvu. Radimo s velikim entuzijazmom, imamo vjetar u leđa, koji će vjerujem, dovesti nas do zacrtanih ciljeva. A cilj je uvijek čitateljska publika.
Hrvatska književnost mnogo je prisutna u makedonskoj književnosti. Za sljedeću godinu planiramo objaviti Ivicu Prtenjaču i njegov najnoviji roman “Sine, idemo kući”, zatim slijedi autor Robert Međurečan i njegov divni roman “Domovina to go” te knjiga Miroslava Kirina “Babanija”.
Knjiga je neuništiva
Hvata li knjiga u Sjevernoj Makedoniji utrku s digitalnim platformama, Ognenovski komentira:
– Makedonija je kao Slovenija. Kada je riječ o jeziku, malo je limitirana. Ali hrvatski se pisci kod nas čitaju. Mlade su pak generacije više vizualne. Ali, knjiga je ono što ostaje. Mladi će se knjizi vratiti, kad-tad. Vrlo je interesantno vidjeti, kako mladi ljudi spoje vizualni način mišljenja s onim što je u knjizi. Nisam staromodan ni tradicionalan, ali više poštujem knjigu od PDF-a. U jednom trenutku kad nestane primjerice memorija na računalu, nestaje i PDF. Knjiga je stoljećima opstala, i vjerujem da će tako biti i u budućnosti. Mi samo moramo naći način da mladi spoje vizualno i pisanu riječ. Vjerujem da će knjiga tada naći svoje mjesto i kod mladih generacija.
Mir i tišina Matulova grunta
Ognenovski je prvi put boravio u Međimurju, te je u nekoliko dana rezidencije na Matulovu gruntu doživio dio međimurskog načina života:
– Živio sam u Jugoslaviji i mogli smo putovati bivšim republikama bez da prelazimo granice. Ali eto nisam dosad stigao do Međimurja. Oduševljen sam. I prirodom i ljudima. Matulov grunt je vrlo interesantan. Kuća je fenomenalna. Vlada tišina, mira. Čista kontemplacija. Predivno za umjetničke aktivnosti. Pišem, prevodim. Divna je atmosfera.
Prava riječ između sličnih
Za kraj razgovora upitali smo Ognenovskog za izazove koje donosi prevoditeljski posao. Otkrio nam je i hrvatskog autora za čije bi djelo rado potpisao prijevod:
– Prevođenje je posao koji traži dublja istraživanja. Ako je prijevod pun nepoznatih riječi, izazovan je. Treba se više udubiti. Jezici koji su bili u bivšoj državi, koliko su povezani, toliko su i asocijativni. Vrlo je teško naći pravu riječ između sličnih. To je teže, nego naći pravu riječ između različitih. Ujedno je to i zahvalan posao. Sama pomisao da će se djelo koje prevodite čitati na nekom drugom jeziku, donosi snažne emocije. Rado bih prevodio Miroslava Krležu. Ali, za Krležu treba imati vremena. Ono što imponira svima nama, kao književnicima i nakladnicima, i kao prevoditeljima, su njegove teške rečenice, asocijativne riječi. Imali smo nekoliko divnih prijevoda. Primjerice sjajan prijevod djela “Balade Petrice Kerempuha”. Preveo ih je fantastičan makedonski pisac Georgi Stalev.
Tekst i foto: Roberta Radović
