Sokolarenje je kao tradicija koja poštuje prirodno okruženje prepoznato i upisano na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva pod nazivom Sokolarenje, živuća baština čovječanstva. Jednog od međimurskih sokolara, javnost je imala priliku upoznati na 3. Kampu mladi čuvari prirode održanom na Matulovu gruntu u Frkanovcu.
Sokolar Ivan Horvat iz Donjeg Kraljevca, član je Hrvatskog sokolarskog kluba sa sjedištem Karlovcu. Sudionike kampa upoznao je sa svojom ljubavi prema pticama grabežljivicama. Sokolarenje je, kako je kazao, iskonski lov treniranom pticom grabljivicom na prirodnu divljač i lovi se u prirodnoj okolini. Takav lov daje lovini jednaku, ili veću šansu za bijeg ili skrivanje.
Od zova do ruke
Svoju prvu povezanost s ovom vještinom osjetio je u ranoj mladosti. Prisjetio se tih dana:
– U dječjoj dobi jednom kad sam bio u šumi opazio sam kako je jedna ptica pala iz gnijezda. Bila je to vjetruša. Nisam je mogao vratiti u gnijezdio, uzeo sam je doma, othranio i pustio natrag u šumu. Jednog dana došao je jedan lovac do mene i kazao mi: – Čuo sam da imaš jednu jako dobro dresiranu vjetrušu. Rekoh mu: – Imam. Evo je ovdje gore u krošnji stabla. Tamo gore su tri ptice, a jedna od njih je moja. Lovac mi je gotovo s podsmjehom na to kazao: Tako mogu i ja reći. Ali kad sam “zafučnuo” i kad je ptica na zov doletjela k meni na ruku, onda se lovac uvjerio u istinitost postojanja moje dobro dresirane vjetruše. Tada sam uvidio da imam taj neki talent za ptice i krenuo sam se baviti sokolarenjem. I tako se time bavim više od četrdeset godina. Što reći, nego da sokolari grade čvrstu emotivnu povezanost sa svojim pticama. Žive s njima svaki dan.
* Kako se postaje licencirani sokolar?
– Čovjek prije svega mora imati najviše strpljenja. I naravno znanja o ponašanju ptica u prirodi. Treba ispuniti i određene zakonske propise. Potrebno je najprije položiti lovački ispit, zatim imati mentora godinu dana i tada se može polagati sokolarski ispit. Nakon toga sokolar može nabaviti pticu, koja će mu odgovarati ovisno o tome kakvo lovište ima. Naime, za svako lovište koristi se različita vrsta ptice. Bitno je da se ptica koju sokolar posjeduje dobro socijalizira kako ne bi imala strah od ljudi. Zatim je treba naviknuti na pse i na kretanje u grupi jer se u lov ide s lovačkim psima. Lovi se sitna divljač, zec ili fazan.
Sokolarenje poput nogometa
* Gdje lovite s vašim pticama i gdje ste sve predstavljali svoje znanje o ptičjem svijetu?
– Ptice se koriste prije svega za lov. On kreće početkom listopada, u Austriji, Njemačkoj, Slovačkoj, Češkoj, Sloveniji i naravno na području Hrvatske. Bio sam dvaput u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Predstavljao sam Hrvatsku prvi put 2011. godine, i zatim 2014. godine kada me njihovo sokolarsko društvo pozvalo da ponovo dođem. Sve je bilo sjajno organizirano. To je totalno drugi svijet, jer je sokolarenje njima najvažniji sport. Kao što je kod nas nogomet, tako je kod njih sokolarstvo popularno.
I na more s pticama
Sokolar Horvat je na Matulov grunt došao u društvu ptica, ali i sa kćerkom Ivanom i sinom Nikolom, te sokolarima supružnicima Zlatkom i Danijelom Habuš. Horvatova djeca također su razvila strast prema sokolarenju:
– Moja djeca su zavoljela svijet ptica. Uvijek su išla sa mnom i suprugom na susrete sokolara. Ivana je položila lovački sokolarski ispit. Nikola je još premlad jer za ispit treba imati 18 godina. Kad primjerice idemo na more i naše ptice idu s nama. To je dobro jer se ptice tako socijaliziraju i naviknu na ljude. Dobro je upamtiti, kako su sokolarske ptice specijalno dresirane ptice i koriste se za lov u prirodi. Treba ih hraniti svakodnevno, a u ljetno doba kad su velike vrućine hranimo ih ujutro i navečer, tako da imaju dva obroka. Koristim jednodnevne piliće.
Obitelj Horvat je u Frkanovcu sudionicima 3. Kampa mladi čuvari prirode pružila doživljaj upoznavanja života ptica grabljivica kao što su europski jastreb, jastreb kokošar, sivi sokol i mali sokol.
Ptice grabljivice danas su ugrožene zbog prekomjerne upotrebe pesticida, uništavanja njihovog prirodnog staništa, čime se utječe na smanjenje njihove populacije. Sokolari kontroliranim uzgojem doprinose očuvanju različitih vrsta sokola. Prakticiranje sokolarenja u većini zemalja danas se odvija u skladu s nacionalnim i međunarodnim zakonima i konvencijama o zaštiti prirodne i kulturne baštine.
Znanje o sokolovkama Ivan Horvat prenosi prije svega na svoju obitelj, a potom i na lokalnu zajednicu putem ovakvih gostovanja kao što je bilo na Matulovu gruntu. Program Kampa organizirala je Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode.
tekst i foto: Roberta Radović
