– Prati me osjećaj nevjerice i oduševljenja što sam dobila priliku imati takvu izložbu. Prezadovoljna sam s timom Međimurske prirode i suradnjom koju smo ostvarili. Odlična organizacija proizvod je odličnih ljudi odnosno djelatnika ove Javne ustanove. Svi su profesionalni, ljubazni, susretljivi. U mojim mislima i duši vlada totalno oduševljenje, istakla je fotografkinja divljih životinja Kristina Poljak nakon otvorenje njezine prve samostalne izložbe u Centru za posjetitelje Med dvemi vodami.
Pet fotografija nazvanih „osluškivanje tišine, gozba kao zvonka radost, neMIR polja, ponos bivanja i prozor skrivene duše, predstavljeno je u formatu 50 x 70 cm, a drugih 20 projicirano je na velikim TV ekranima u postavu Centra. U Noći muzeja izložbu u oba formata razgledalo je više od 560 posjetitelja, a idućih mjesec dana dostupna je u Centru te je objavljena na društvenim mrežama Centra.
Autorica izložbenog postava počela je ozbiljnije fotografirati tek prije dvije godine, a njezina strast prema prirodi vrlo brzo se pretočila u osebujne fotografske kadrove.
* Kakvi su bili počeci druženja s fotoaparatom i opremom?
– Dok postoji želja ništa nije problem. Nije problem ništa naučiti, shvatiti, isprobavati, niti potrošiti vrijeme za učenje i odlazak u prirodu jer je to ono što voliš. Sama sam se educirala i preko You Tube filmova, a naravno iskustvo je najveći učitelj.
* Je li Kristina nemirna ili mirna u svojoj hobi aktivnosti i druženju s fotoaparatom i prirodom?
– U isto vrijeme treba biti obadvoje. S jedne strane treba biti okrenut kretanju, biti spreman rano ujutro se probuditi i otići u prirodu, a s druge strane opet treba biti strpljiv i čekati mirno životinje kako bi ih se moglo fotografirati. Može se dogoditi nekoliko slučajnih i dobrih fotografija, ali dugoročno i više fotografija – ne. Ništa se ne događa slučajno. Dva u jedan, nemir i strpljenje, to je formula za dobru fotografiju.
Sve predstavljene fotografije na izložbi nastale su unatrag godinu dana na području Međimurske županije. Autorica nam je za kraj razgovora opisala osjećaj fotografiranja u hladnim zimskim danima:
– Strast za fotografiranje te vodi u prirodu i u hladnim zimskim jutrima. Nedugo sam išla u šetnju, zima je, hladan vjetar puše. Ako stavim rukavice, touch screen na fotoaparatu ne radi. Ako uzmem rukavice, prsti se “zmrznu”. Mislila sam si, “kam te vrag nosil”. Ali rezultat šetnje su sjajne fotografije češljugara i čovjek zaboravi na hladne prste. Bez obzira kakvo je vrijeme ja odem na teren. Mnogo puta sam znala ići i po kiši, dok nije bilo prekišovito kako oprema ne bi stradala. Raduju me ti trenuci.
Kristina izviđa mogućnosti profesionalizacije svog hobija. Nada se da će tijekom ovog proljeća iznaći model, kako pretočiti svoj hobi u zanimanje. S obzirom na njezinu mirno-nemirnu dušu, vjerujemo da će budućnost donijeti mnogo novih fotografskih zapisa s njezinim originalnim potpisom.
tekst i foto: Roberta Radović
