[INTERVJU] Vera Pfaff: – Djeca vole kamišibaj!

Kazalište iz kofera stiglo je u Centar za posjetitelje Med dvemi vodami u Križovcu. Tradicijski oblik pričanja priča djeci kamišibaj [kamishibai] u suvenirnici Centra uprizorili su Vera Pfaff i Relja Dušek iz zagrebačke udruge Kozlići. Priču “Pale sam na svijetu” najprije su imali priliku doživjeti učenici Centra za odgoj i obrazovanje Čakovec, dok su drugoj izvedbi nazočila djeca iz posebnog odjela Osnovne škole Nedelišće i Udruge za sindrom Down Međimurske županije.

Predstava od papira

Kamišibaj se sastoji od male drvene kutije u koju se umeću slike i one su temelj za pripovijedanje priča. Više o ovoj umjetnosti te o udruzi Kozlići saznajemo od akademske glazbenice i specijalistice struke kulturnog menadžmenta Vere Pfaff, ujedno i izvršne direktorice Udruge Kozlići:

– Naša udruga šest se godina bavi kamišibaj formatom umjetnosti. Kamišibaj je jednostavan. U jednoj velikoj drvenoj kutiji se izmjenjuju ilustracije. Kamišibaj je tvorenica od riječi kami što znači papir, te od riječi šibaj što znači predstava. Dakle, imamo kazališnu predstavu od papira i ilustracija. Ovo je projekt na koji smo posebno ponosni jer već četiri godine Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske podupire naše programe za djecu s teškoćama u razvoju.

Ulična umjetnost

* Iako je kamišibaj pričanje priča stiglo iz dalekog Japana pokazuje se kao odličan format za svu djecu. Što ga čini jednostavnim?

– Kamišibaj je ulična umjetnost i kao takav je vrlo fleksibilan jer se priče mogu prema potrebi skratiti, produžiti, može se dodati glazba, a same ilustracije ili fotografije mogu biti vrlo kompleksne ili pak vrlo jednostavne. U tome i jest čar ove tehnike. Nije nužno čak ni drveno kazalište, kućica. Kolege Japanci su nam kazali kako su njima roditelji prije spavanja pričali priče izmjenjujući kartone jednostavno na koljenu. Stari kamišibaj majstori imali su na stražnjem dijelu bicikla takvo jedno kazalište i onda su doslovno pedalirali od sela do sela, gdje su prodavajući ručno izrađene slatkiše otvarali svoje malo kazalište te pričali priče. Tako da se kamišibaj izvorno izvodio na otvorenom. Nisu potrebne ni sjedalice jer se može jednostavno stajati i pratiti kamišibaj priču.

Pričamo priče uz pomoć ilustracija ili fotografija

*Udruga Kozlić  zapravo je mala obiteljska kazališna skupina, jer uz vas, priče priča i Relja Dušek, novinar po struci, ali i vaš suprug. Kako priče nastaju i kako se pripremate za izvedbu ?

– Priču “Pale sam na svijetu” smo napravili u partnerstvu s ilustratoricom Nikolinom Manojlović Vračar koja je ujedno i specijalist struke art terapije. U suradnji s logopedima je napravila ilustracije i nakon toga jednu vrlo jednostavnu i zabavnu radionicu za djecu. Veliki smo ljubitelji kamišibaja i volimo pripovijedati priče djeci. Našom udrugom želimo promicati kulturu, i to prije svega kulturu čitanja. Još više od toga nas raduje kad vidimo da djeca krenu sama osmišljavati priče i raditi predstave. U našoj biblioteci imamo više od sto naslova kamišibaj priča. Od japanskih narodnih priča pa do svjetskih uspješnica kao što je “Pale sam na svijetu”, a tu su i priče suvremenih svjetskih i domaćih autora. Naravno sve su prilagođene za kamišibaj format. Od 9. do 11. studenog u Etnografskom muzeju u Zagrebu održan je 2. Festival kamišibaj kazališta. Nastupilo je 15 različitih kamišibaj majstora iz Hrvatske i Slovenije. U programu su bile priče u stihovima, pa i kamišibaj priče potpuno uglazbljene i mogla se doživjeti sva raskoš ove umjetnosti. I sami nastavnici kad vide naš rad dolaze do ideja kako napraviti svoju priču u slikama. Relja i ja, pomno pratimo sve novosti vezano uz kamišibaj. Surađujemo s japanskim umjetnicima. Činjenica je da oni malo drugačije pričaju priče jer je japanska kultura drugačija, ali kazalište je u konačnici svugdje isto. Pričamo priče!

Odličan format

* Udruga Kozlić svojim aktivnostima pomaže stvaranju socijalne jednakosti u društvu. Kako?

– S ovakvim programima za djecu s teškoćama u razvoju kakav smo pripremili za gostovanje u Centru Med dvemi vodami, putujemo i pričamo priče diljem Hrvatske. Kamišibaj  format pokazao se kao jako dobar za primjenu u radu s djecom s teškoćama u razvoju. Imamo priče i  na hrvatskom  znakovnom jeziku. Puno putujemo jer smo i dio programa Ruksak (pun) kulture, tako da smo gostovali od Virovitice do otoka Lastovo. Samo po Hrvatskoj smo prošli sedam hiljada kilometara. Pozivam sve da prouče što je to kamišibaj te da se sami usude pričati priče, nacrtati ih i doći nam na festival pokazati što su napravili. Kamišibaj pruža nevjerojatne mogućnosti u radu s djecom.

U Centru za odgoj i obrazovanje kamišibaj već za Božić

Robert Posavec, stručni suradnik i školski knjižničar iz Centra za odgoj i obrazovanje nakon izvedbe kamišibaj u suvenirnici Centra Med dvemi vodami komentirao je program:

– Igrokaz na način kamišibaj pokazao se odličnim. Djeca su jako dobro pratila priču. Ovo malo fleksibilno kazalište može se gotovo svugdje postaviti. Mogu se koristiti ilustracije koje će učenici sami napraviti i koje vode kroz priču. Riječ je o jako dobrom formatu. Mi smo već sad dobili neke ideje što ćemo raditi s tom kamišibaj drvenom kućicom. Evo primjerice već za našu božićnu priredbu gdje će učenici sami pripovijedati priču. Kako imamo izvannastavne aktivnost “Istraživači prirode”, moći ćemo i u tom programu koristiti kamišibaj kazalište. Moći ćemo prikazati fotografije, crteže i sve što su naši istraživači opazili u prirodi. Učenici će i kroz taj format usvajati nova znanja, koja nisu nužno lektirna niti književna, već su vezana za prirodu.

Novost i za nastavnike

Adela Petriš, učiteljica je i edukacijski rehabilitator u OŠ Nedelišće, u posebnom odjelu koji broji osam učenika i četiri asistentice. Iako se dosad nije susrela s kamišibaj pričanjem priča i ona je odmah spoznala njegove prednosti i dobrobit:

– Iako su u našem odjelu učenici prvog, drugog, četvrtog, petog i sedmog razreda, uvidjela sam da je svima bilo zanimljivo. Doživjeli su nešto novo, a i upoznali priču “Pale sam na svijetu”. Svi su ponešto naučili i bilo im je ugodno kroz taj jedan zabavni format učiti. Možda je nekim učenicima na tren bilo teže pratiti radnju, ali zato su tu crteži pa se tada više pažnja usmjeri na taj dio programa i sve se lakše prati. Kamišibaj se može itekako koristiti u nastavničkom radu. Dosad nisam čula za tu vrstu umjetnosti. Ali sad smo i mi nastavnici, osim djece, nešto naučili.

Više o radu udruge Kozlići i kamišibaj pričanju priča saznajte na mrežnoj stranici udruge kozlici.hr

tekst i foto: Roberta Radović