“Iz dnevnika istraživača” knjiga je koju je biolog, pisac, fotograf i snimatelj Goran Šafarek predstavio na Matulovu gruntu. Na njemu se osjećao ugodno, jer kako ističe voli tradicijske građevine s materijalima kao što su drvo i slama, a to je nešto što čovjek može udahnuti. Kamo će čitatelj ove putopisne knjige putovati slikom i riječju s Šafarekovim potpisom, sam autor je kazao:
– Knjiga opisuje moja istraživanja zadnjih petnaestak i više godina, po tropima širom svijeta od Afrike, Latinske Amerike, Jugoistočne Azije. Prati dogodovštine i avanture, ali ima i malo stručnih stvari, iako knjiga nije znanstveni rad. Opisujem kako je to kad je znanstvenik dva mjeseca u Amazoni ili u Africi. Kako je to kad vam je posao loviti anakonde, crne mambe i druge opasne životinje. Kako je to biti u potpuno drugačijim krajevima i kulturama. Jer, kad ste biolog i istraživač, onda istražujete prirodu, ali ste okruženi i lokalnim stanovništvom, primjerice s Indijancima u Amazoni ili u Africi s plemenima. Sve to čini jedan paket doživljaja prirode u koji stavljam i čovjeka. Pogotovo kad imam prilike vidjeti i doživjeti kako još uvijek neka plemena žive na održiv način.
Bilo je kao u crtiću, ali…
* Svaki trenutak boravka u tropima, na određen način je opasnost?
– To su opasni krajevi zbog opasnih životinja, parazita, bolesti, klime. Ekspedicija se uvijek dobro priprema. Imao sam dosad sreću ili smo se dobro pripremili i čuvali, tako da osim sitnih bolesti nije bilo nekih osobitih problema. Možda je najopasniji trenutak bio kad nas je u Amazoni lovila ne jaguar, ne divlja mačka ni zmija, nego najobičnija tapirica. To je jedna životinja veličine svinje. Podsjeća na konja, i na slona s rilom, a inače je biljojed. Ali njoj se nešto izgleda desilo. Pratila nas je okolo, vjerojatno su joj Indijanci ubili roditelje. Taj inače pitomi stvor, počeo nas je loviti po džungli, sve je bilo kao u crtiću. Zaletjela se u punom gasu prvo do mene, pa do kolege, tako da smo se oko drveća sakrivali od tih tristo kila žive vage. Sad to zvuči smiješno, ali je bilo dosta opasno, posebno kad smo vidjeli kakve zube ima. Ti zubi mogu bez problema “precvikati” kost ili prelomiti ruku, nogu. Situacija nije bila nimalo bezazlena. Već svaka ranica u vlažnoj kišnoj šumi može se ozbiljno inficirati, a na ozbiljno ranjavanje ne smije se ni pomišljati. Tapir nije klasičan grabežljivac, ali ovaj je tapirica baš poludjela. Od toga dana tapiri su mi na listi opasnih životinja.
“Rijeke svijeta”
*Hoće li tvoj dnevnik istraživača uskoro ubilježiti i putovanje u Australiju?
– Na tom kontinentu dosad nisam bio. Nakon projekta “Rijeke Hrvatske” unutar kojeg je napravljena knjiga, film, web stranice, odlučio sam se na jedan dugoročni projekt. Zove se “Rijeke svijeta”. Naravno, ne mogu se sve rijeke svijeta proći jer ih ima bezbroj. Ali želim na svakom kontinentu odabrati desetak ili petnaest rijeka, s obzirom na kulturnu i prirodnu baštinu, sportsku i turističku, i kroz nekoliko godina obići te najljepše dijelove voda svijeta. To mi daje motiv da se ode i u Australiju, Sibir, Aljasku, čak i na Antartici ima nekih malih potočića u ljetnom dobu.
Ljudski komfor šteti prirodi
* Upravo rijeke spajaju Međimursku i Koprivničko-križevačku županiju u kojoj, točnije Koprivnicu gdje Šafarek živi kad nije na nekoj od istraživačkih ekspedicija. O promjenama u prirodi tih krajeva govori:
– Teško je nešto izdvojiti u kratkom razdoblju. Ove godine je bila ekstremna suša. Možda će iduće biti poplave. Trebamo imati u vidu dugoročne trendove. Klimatske promjene događaju se, tu nema sumnje. Kako će se to odraziti dugoročno na prirodu teško je reći. Ove je godine Drava imala izrazito niski vodostaj. Radio sam na kršu gdje je još gora situacija, još je manje vode. Utjecaj čovjeka na prirodu sve je jači. Ima nas sve više. Sve više stremimo ka komfornom načinu života, što šteti prirodi. Nadu bude dobri projekti koji poučavaju mlade generacije kako živjeti u skladu s prirodom. Provodi ih i Međimurska priroda, koja je jedna od najboljih ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi. Dokaz je i ovaj primjer Centra za posjetitelja Med dvemi vodami i Matulov grunt. Međimurska priroda ima mladu, vibrantnu ekipu, prepunu energije koja radi odlične stvari. Ja sam se posvetio promociji prirode kroz medije, preko fotografija i filmova.Velika je potražnja za time. Ovih dana su me kontaktirali iz Nat Geo Wild, žele raditi novi film o prirodi Hrvatske. Prošle godine sam radio za BBC. Velik je interes inozemstva za prirodu Hrvatske, a mi sami toga nismo dovoljno svjesni.
U zimsko doba Šafarek planira opet negdje u svijet, u toplije krajeve. Svi koji volite čitati zagrijte se uz štivo knjiga “Divlja priroda Hrvatske” i “Ušće Mure – Hrvatska Amazona”. Možete ih nabaviti u suvenirnici Centra za posjetitelje Med dvemi vodami. Naravno, tu je i nova knjiga “Iz dnevnika istraživača”. Ako ste zainteresirani za ovo izdanje, javite se direktno autoru na goran@safarek.com
Na poveznici OVDJE pogledajte i fotografiju mjeseca s autorskim potpisom Gorana Šafareka.