Autorica bloga knjigesumojsvijet.com Ana Jembrek opisuje se: Izgubljena u bojama knjiga, u mirisima priča, u okusima likova. Upoznavši je kao još jednu rezidenticu na Matulovu gruntu u Frkanovcu, zaključujem kako Ana nije nimalo izgubljena. Odlično vlada putevima književnih izdanja, kao i svim svojim profesionalnim i životnim strastima. Akademska je operna pjevačica, ali vješto pliva u vodama book influencerstva. Sve je krenulo od sviranja flaute u osnovnoj školi i nastavilo se u Srednjoj glazbenoj školi u Varaždinu gdje je profesorica Dorotea Iličić poučavala Anu pjevanju. O glazbenoj naobrazbi blogerica Ana govori:
– Nakon srednje škole otišla sam na akademiju, radila sam s profesoricom Lidijom Horvat Dunjko. Pjevanju me podučavao i Giorgio Surianom, gostovala sam u različitim kazalištima i ansamblima. Glazba i opera je ogroman dio mene, moje kreativnosti i stvaralaštva. No, u jednom trenutku sam shvatila da mi to možda i nije poziv. Biti operni pjevač je posao koji zahtjeva ogromnu disciplinu i predanost. A mene su uvijek privlačile i neke druge stvari. Primjerice, uvijek sam voljela igrati video igre, pa kad mi se otvorila prilika da naučim više o dizajniranju aplikacija tih igara, prihvatila sam i taj izazov. Bio je to više dizajn iskustava odnosno jednostavne logičke igre koje sam osmišljavala na način kako bi nam one mogle pomoći da „zapalimo‟ moždane vijuge koje usporavaju s godinama. To mi je bio zgodan balans uz pjevanje.
SF – ljubav na prvo čitanje
Sve to vrijeme u Ani je čučao mali vražićak, ljubav prema knjizi i vrebao povoljan vjetar da uskoči u brod zvan knjiga. Knjige su postale Anina glavna profesionalna preokupacija:
– Kao dijete nisam čitala slikovnice, niti dječje knjige. To mi je užasno išlo na živce. Zanimljivo, nisam ni pjevala kao dijete. Ali tata je oduvijek bio veliki zaljubljenik u znanstvenu fantastiku, pa sam vrlo rano sam počela krasti knjige od njega. Prije svega tu je bila Clarkova Odiseja u svemiru i Herbertova Dina, zatim djela koje potpisuje Isaac Asimov. Privlačili su me stari SF klasici i tako se dogodila ljubav. Počela sam SF čitati puno prije nego što sam zapravo razumjela što čitam. Kroz sve moje životne faze uvijek se provlačila ta moja ljubav prema čitanju. Čitanje je uvijek bilo moj bijeg i mjesto gdje sam istraživala sebe. Prije nekoliko godina počela sam intenzivnije koristiti vrijeme za čitanje kao hobi. Tip sam koji kad nešto zavoli i kad otkrije neku strast, onda to stvaralački moram podijeliti s drugima jer ću se inače „samozapalit‟. Tako sam krenula s blogom kroz koji sam htjela širiti svoju ljubav prema čitanju, poticati raspravu o pročitanom i dijeliti tu strast s drugima. Isprava sam imala blog na engleskom jeziku, ali sam se kasnije orijentirala na hrvatski jezik jer je naša zajednica puno aktivnija. Do danas sam se profilirala u hrvatskoj blog branši kao glas o knjigama. Imam oko dvadeset tisuća pratitelja kroz nekoliko platformi.
I kod blogova se dogodi trenutak, slično kao i kod lansiranja novih tvrtki na tržištu, kada nešto postane poznato i prepoznato. Ana ga povezuje s događajima od prije tri godine.
– Radila sam na selidbi sa suprugom u Ameriku. Naši planovi su propali. U tom trenutku sam imala angažmane u nekoliko ansambala i sve sam otkazala misleći kako se uskoro selim. Ostala sam bez ikakvih angažmana i posla. Tada se pojavio prostor za blog Knjige su moj svijet. Povezala sam se sa Sanjom Srdić Jungić iz Hoću knjigu i nekim izdavačima te odlučila napraviti hrvatsku verziju svog postojećeg bloga. To je bila moja velika profesionalna prekretnica. Tada sam shvatila da pišući recenzije godinama nisam koristila hrvatski već samo engleski jezik. Znala sam pisati i izražavati se bolje na stranom jeziku nego na vlastitom, pismeno i govorno. Htjela sam iskoristiti taj prostor bloga kroz recenzije, analizu, dojmove da se ponovo naučim izražavati. Tako mi blog dao glas u trenutku kad sam jedan glas izgubila. Mislim da je to i prepoznato.
Gladni čitatelji
Book influencerica Ana iz svoje perspektive zaključuje da još uvijek ima dovoljno čitača, publike koja voli knjigu i čitanje:
– Ljudi koji čitaju vole i traže blogove drugih čitatelja. Međutim, duh vremena nužno ne ide u korist čitanja. Ubrzali smo jako svoj ritam. Vrijeme je brojnih društvenih mreža i platformi. Teško je sjesti i uložiti deset sati za čitanje knjige. Svima nama jako nedostaje vrijeme i koncentracije. To se osobito očituje kod školaraca. Radila sam u školi tri godine. Učenici su jako opterećeni i oni će pročitati lektiru, ali hoće li čitati iz gušta? Ono što je danas dobra stvar jest dostupnost svih materijala, žanrova i literature koja učenicima može biti zanimljiva. To nužno ne mora biti lektira. Apsolutno sam za lektiru, ali trebamo promovirati i alternativne načine, platforme i naslove koji bi klince zainteresirali za knjigu.
Današnje doba donosi ogroman broj vrlo kvalitetnih izdanja. Kako se pronalazi vrijeme za pročitati svega onog što bi željeli?
– Dotok knjiga je abnormalan. Izlazim iz godine u kojoj mi je možda bilo teško, ili su mi neki prioriteti bili važniji, pa sam možda manje vremena posvećivala čitanju. U hrvatskom izdavaštvu trenutno su jako dobri trendovi i doista ima fenomenalnih naslova. Sve brže nam dolaze prijevodi koje smo nekad morali duže čekati. Ja sam od tih čitača koji čita po raspoloženju. Dakle, vrlo sam nedisciplinirana i volim čitati više knjiga u isto vrijeme. Nekad čitam brže, nekad sporije. Biram naslove po osjećaju. Biram knjige za koje mislim da vrijede proći kroz moje sito i da ih onda preporučujem drugima.
Od Ane doznajem kako nema izraženih trendova u odabiru štiva :
– Nekoliko godina sam radila u knjižari u Megastoreu Hoću knjigu u Bogovićevoj ulici u Zagrebu. To je ogromna prodavaonica knjiga gdje dolazi određen profil čitatelja. Tu se prodaje najviše popularna psihologija ili djela iz područja politike. Ako se knjižara nalazi u šoping centru, na tim se lokacijama više prodaju krimići i ljubići. Ako je neka knjiga hit – hit je u svakoj knjižari. Čitatelji su uvijek gladni. Dajte im dobar naslov i oni će to pročitati.
Tišina i mir Frkanovca
Matulov grunt osvojio je i Anu. Petodnevni boravak kao rezidentice u staroj hiži u Frkanovcu ostaje u njezinom spomenaru sjećanja opisan kao dom spokoja:
– Kad sam stigla prva misao je bila: Tko sam ja i što ja tu radim? Boravak na Matulovu gruntu godio mi je i zato što sam na razmeđi poslova, kad iz jedne profesionalne priče idem u drugu. Sretna sam što sam imala priliku između ta dva moja mala života biti ovdje i ponovno zaiskriti tu iskru stvaralaštva. Stvaralaštvo, umjetnost i kreativnost je esencijalan dio mene i nije nužno vezano uz jedno područje. Stoga, doći ovdje u ovaj ambijent stare hiže i međimurskog grunta je čudesno iskustvo. Pet dana prošlo je u hipu. Nevjerojatno sam se nahranila. Lijegala sam u sumrak, dizala se u zoru, pratila ritam prirode. Čovjek se vrati svojim korijenima u svakom smislu te rečenice. Trenutno živim u mjestu pored Zagreba, ali dolazim iz Podravine, mjesta kraj Koprivnice. Dolazim povremeno u Međimurje odakle mi je i šogor. Ali ovakav mir nisam doživjela još. Savršena je tišina. Nikad nisam bila u takvom muku. To je svrha stvaralačke rezidencije. Ne da se sjedne i napiše roman, nego da se čovjek uspije maknuti, suočiti sa sobom i onim što stvara. To su tako kompleksni procesi i ovo je nevjerojatno stimulativno okruženje za to. Jednostavno ostaneš sam sa sobom.
January i deset tisuća vrata SF roman u izdanju Mitopeje bila je jedna od knjiga koju je Ana čitala na Matulovu gruntu. Zatim Bjeguni, dobitnice Nobelove nagrade za književnost Olge Tokarczuk, a vratila se i ekološkim temama uz knjigu Alda Leopolda Ljetopis Pješčanog Okruga koja je dio mini biblioteke na Matulovu gruntu. Ana najviše voli SF. U čitateljsku publiku vjeruje te je naš intervju zaokružila pozitivnim vibracijama spram budućnosti knjiga.
– Statistike pokazuju da se nikad više knjiga nije tiskalo nego što je to danas. Strašno cijenim što možemo čitati i e-knjigu. Ali knjiga u tiskanom obliku nikad neće nestati i nikad se neće prestati čitati.
piše: Roberta Radović
