– Frkanovec i općenito Međimurje lijep je kraj. Prvi put sam u ovom dijelu Hrvatske i jako mi se sviđa. Vrijeme je odlično, nije prevruće, nije sparno. Osjeća se mir. Priroda je tako blizu, a taj neposredni kontakt s prirodom upravo mi nedostaje u životu. Kuće i okućnice su sve tako uređene kao da se uređuju za fotografiranje, za veliku sliku. Dojmilo mi se što nema velikih ograda. Sve je otvoreno, tako mirno. Živim u velikom gradu, u Sofiji, u zgradi tako da me ova kuća nekako prenosi u drugo vrijeme i prostor. Ugodno je spavati. Svi su ljubazni. Na dvorištu se zaustave biciklisti, rekreativci ili turisti koji stignu autom. Tada im pokažem kuću. Dok shvate da ja ovdje ne radim, već sam rezident to im je dodatno iznenađenje, opisala nam je Dimana Miteva svoje prve dane boravka na Matulovom gruntu.
Dvotjedni boravak u Frkanovcu omogućila joj je suradnja Međimurske prirode – Javne ustanove za zaštitu prirode i Društva hrvatskih književnika. Pozvana je biti rezidentica na Matulovom gruntu. Kad joj je Društvo ponudilo priliku upoznati novi kraj Hrvatske, nije se nimalo dvoumila. Sjela je na avion i iz Bugarske stigla na Matulov grunt. Iznenadila je odlukom prijatelje, pa i sestru:
– Imam stariju sestru, živi i radi u mjestu Ruse, mom rodnom gradu. Začudila se kad sam joj kazala da ću dane godišnjeg odmora provesti u jednom malom selu, u srcu Međimurja, posve sama boraveći u jednoj staroj renoviranoj kući. Ali, kad sam njoj i prijateljima rekla kako je ovdje ugodnih 25 stupnjeva svi mi pozavidjeli jer je trenutno u Bugarskoj gotovo već mjesec dana više od 35 stupnjeva svakodnevno. Osim ugodnog vremena, lijepo mi je što ovdje mogu biti sama. Nema odmora kad je gužva.
Iz hrvatskog – odličan
Dimana odlično govori hrvatski jezik, štoviše prevodi djela s hrvatskog na bugarski:
– Studirala sam u Bugarskoj u Sofiji na sveučilištu hrvatski i srpski jezik i književnost. Studij traje pet godina. Imala sam odlične profesorice. Prve godine studiranja smo išli na studijsko putovanje u Hrvatsku i Srbiju. Bila sam mjesec dana u Kaštelima. Uvidjela sam da su Bugarska i Srbija kulturološki bliže, ali me Hrvatska privukla zbog svoje različitosti i zanimljivosti. Prije sam učila ruski jezik i nije bio problem svladati padeže. Trebalo je poraditi na izgovoru i pisanju slova „č‟ i „ć‟, te pravilno pisanje dužih rečenica. Najteže je to što su neke riječi iste kao u bugarskom jeziku, ali imaju sasvim drugo značenje. Primjerice riječ kmet kod nas znači gradonačelnik, a u Hrvatskoj može imati pozitivno, ili pak u drugom slučaju pomalo pogrdno značenje. Ima nekih riječi koje se kod nas koriste svaki dan, a kod vas ih nema i više su arhaične riječi. To je izazov, ali jezici su moje područje. Uz materinji bugarski koristim još hrvatski, ruski, engleski i francuski.
Dimana dolazi iz bugarskog mjesta Ruse, gdje joj živi obitelj. Živi i radi u Sofiji, te radi u kompaniji Hewlett Packard od 9 do 16 sati. Svaki radni dan do posla putuje sat i pol u jednom smjeru koristeći javni prijevoz. Pandemija COVID-19 i njoj je prošle godine donijela iskustvo rada od kuće. Prevođenje joj je hobi i dodatak poslu koji radi.
– Prevodim najviše romane, prevela sam roman Zorana Ferića „Kalendar Maja‟, zatim roman „Tvoj sin Huckleberry Finn‟ autora Bekima Sejranovića, knjigu autorice Sonje Zubović „Probuđena zvona‟ koja prenosi jaku ekološku poruku o značaju očuvanja planeta te još nekoliko autora. Ponekad prevodim i poeziju, iako je teže objaviti te prijevode. Uglavnom prevodim književnost, ne bavim se prijevodom dokumenata. U autorski rad pisanja poezije ili slično nisam se dosad upustila. Možda me Matulov grunt inspirira, uz osmijeh je prokomentirala Dimana.
Dimana je naravno naučila i poneku međimursku riječ.
– Najprije sam naučila riječ grunt to se jako puno koristi. Kaj znam još iz zagrebačkih dana. U Međimurju je ipak malo drugačiji naglasak. Naučila sam i značenje riječi matul. U hrvatskom jeziku je zanimljivo to bogatstvo riječi. Mi u Bugarskoj nemamo takvih razlika u jeziku. Bugari dosta dobro razumiju hrvatski jezik. Imamo dosta sličnih riječi npr. dobar dan – добър ден, krevet – легло. Leptir je пеперуда, a ima riječi koje imaju drugo značenje: hrast – дъб, grm – храст.
Djetlić, zec i gavran
Osim što je imala mir raditi na prijevodima, Dimana je koristila ugodu Matulovog grunta i za čitanje:
– Na stolu mi je zbirka priča „Mliječni zubi‟ autorice Lane Bastašić kao i knjiga „Ljetopis pješčanog okruga‟ Alda Leopolda koja nije prevedena na bugarski. Čitala sam obje te knjige. Odlično je što ovdje nema TV prijemnika, a niti ne nedostaje. To je također cilj dolaska. Da ne gledamo TV. Ima puno ptica i krenula sam ih prepoznavati uz vaš dalekozor i knjigu o pticama koja se nalazi na gruntu. Opazila sam puno djetlića, a druge nisam prepoznala, ali ću to naučiti. Upisala sam u Sofiji tečaj za prepoznavanje ptica. Jedno jutro sam vidjela zeca. Ne znam kad sam zadnji put vidjela zeca uživo.
Na Dimaninoj ruci na opaža se raskošna tetovaža i velika ilustracija gavrana. Ne mogu a da je ne upitam ima li simbolike u tome?
– Gavran je ptica iz porodice vrana. Vrane me privlače jer su jako pametne i inteligentne. Ptice su divlje životinje jedine koje su tako blizu čovjeka. Volim ptice i postale su mi hobi. Upisala sam na proljeće tečaj za prepoznavanje ptica. Nastavak je sad u rujnu i listopadu, kad krene migracija ptica. Idemo van grada i satima promatramo ptice. Takav način odmora je super. Ne koristiš mobitel, računalo, već jednostavno uživaš u prirodi.
„ Snjeguljica‟ na jelovniku
* Kakav je danas život u glavnom gradu Bugarske, Sofiji?
– Živi se dobro u ekonomskom smislu. Mladi mogu naći posao. Ali s kulturne strane nije baš dobro. Nije razlog tome samo pandemija bolesti korone. Ona je čak potakla dio ljudi da se vrate kulturi i povijesti. Potakla je interes za te stvari. U Sofiji se živi kao u svakom velikom gradu. Internet, računala, mobiteli…Moja generacija, rođena sam 1987. godine, krenula je u planine, na izlete i duže šetnje, planinarenje je postalo popularno. Inače se družimo u restoranima. Kod nas nije taj gradski prostor tako dobro uređen kao u Hrvatskoj, da bi se moglo družiti na terasama kafića i slično. Sve više se opaža konzumerizam kao društveni fenomen. Postali smo jako potrošačko društvo. Mladi odlaze studirati u Englesku, Njemačku i SAD, a u Grčku i Španjolsku odlazi se raditi. Studenti se ipak dosta vraćaju živjeti u Bugarsku. Cijene komunalnih usluga, prehrambenih proizvoda i interneta niže su nego u Hrvatskoj. I u Bugarskoj cijene rastu ali ne toliko kao kod vas.
Kazala nam je kako je u trgovini u Frkanovcu za svih dva tjedna boravka mogla nabaviti sve što je bilo potrebno za pripremu objeda. Za tradicionalnu bugarsku kuhinju kaže kako se mnogo priprema povrće. Najviše se kuha, dinsta, ne prži se previše. Popularno jelo je tarator odnosno hladna juha od kiselog mlijeka i krastavca. Posebno godi sada ljeti. Kad se radi salata od krastavaca i kiselog vrhnja to jelo nazivaju „ Snjeguljica‟.
Međimurci vole klasiku!
Društvo hrvatskih književniku ugostilo je jedan dan Dimanu u Koprivnici i Varaždinu, a Međimurska priroda odvela ju je na kulturni događaj uz rijeku Muru u Žabniku. Nazočila je predstavljanju knjige Božene Malekoci – Oletić „Makovo zrno‟ i nakon toga koncertu „Klasika uz Muru‟ u režiji baritona Dominik Padarić uz pratnju pijanista virtuoza Patrika Zamude i gošćama Barbara Suhodolčan i Gabriella Hrženjak. Oduševila se odličnim odazivom publike na klasični koncert. Kaže, kako je u Bugarskoj teško pridobiti publiku na program klasične glazbe. Javna ustanova Međimurska priroda upoznala je rezidenticu Dimanu i s Čakovcem. Napravljena je turistička tura središtem grada te razgled novih atraktivnih muzejskih prostora „Ekomuzej Međimurje malo‟ i „Riznica Međimurja‟.
Na kraju razgovora nam je poručila kako će se sigurno vraćati u Hrvatsku i naš kraj.
– Sigurno sam se osjećala ovdje na Matulovom gruntu, iako sam bila sama u toj velikoj kući. Vidi se dobar mentalitet i gostoljubivost ljudi u Međimurju. Preporučila bih piscima da svatko tko može neka dođe i koristi ovaj mir na Matulovom gruntu. Imala sam vremena za odmor i rad na prijevodima. Stvarno mi se sviđa ovo što vi radite. Pogotovo je veselo kad dođu djeca. Mnoga djeca danas nemaju priliku vidjeti kravu, kukuruz, stog sijena, imati kontakt sa selom, prirodom. Sve je to otkriće, kako djeci tako i nama odraslima.
piše: Roberta Radović
