“Verk” je naziv za staro korito rijeke Mure. Odsjekavši se od glavnoga toka, dio korita Mure postao je potpuno nova vrsta staništa – mrtvi rukavac ili mrtvica. Pridjev “mrtvi” znači da taj dio korita više ne pripada glavnom toku rijeke. Suprotno imenu, mrtvice vrve bogatstvom živoga svijeta.
Uvodnik u razgovor sa studenticom Matejom Horvat iz Čakovca citat je iz njezinih interpretacijskih tekstova što ih priprema i osmišljava za izradu poučnih tabli. Koncentraciju i mir za pisanje pronašla je u ozračju Matulova grunta u Frkanovcu. Bez dnevne komunikacijske buke u vidu mobitela, Facebooka, Instagrama, …mnogo je lakše usredotočiti se na učenje i pisanje, ističe studentica Mateja. A kako je došla u priliku biti dio rezidencije na Matulovu gruntu i iskusiti blagodati bivanja na njemu, otkriva nam razgovor s njom. Naravno, sve počinje s otkrivanjem ljepote zavičaja:
– Već u djetinjstvu sam s roditeljima odlazila na planinarenje na obližnje planine. Lijepa su mi sjećanja na dane koje sam provodila kod rodbine u Donjem Hrašćanu odakle mi je mama. Zima na selu bila je poseban doživljaj jer smo išli na klizanje. Često smo šetali uz Muru. Treća osnovna škola i Gimnazija “Josip Slavenski” Čakovec utjecale su također na moj odabir nastavka školovanja jer sam imala odlične profesorice iz biologije. Rodila se tu ljubav prema prirodi koja mi je stimulans i za moj kreativni izričaj. Upisala sam Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, Biološki odsjek, smjer Znanosti o okolišu. Upisala sam apsolventsku godinu diplomskog studija.
Od volontiranja do suradnje s Centrom
* Kako je krenula tvoja suradnja s Međimurskom prirodom – Javnom ustanovom za zaštitu prirode?
– Na Facebook stranici Međimurske prirode opazila sam brojne aktivnosti te Ustanove. Uvidjela sam koliko Međimurska priroda ulaže u komunikaciju i suradnju s javnošću i ta me spoznaja zainteresirala. Priključila sam se najprije volonterskoj akciji Spašavanja vodozemaca od stradavanja na prometnicama i postavljala sam zaštitnu ogradu za žabe. Odlična atmosfera volonterske akcije potakla me da se još više zainteresiram za moguću suradnju s Međimurskom prirodom. Krenulo je s Instagram objavama i povremenim studentskim radom u Centru za posjetitelje Med dvemi vodami.
* Kakva su tvoja prva iskustva rada s posjetiteljima u Centru, posebice s djecom?
– Rad s ljudima uživo je izazovan, ali s vremenom sam shvatila da ljudi dolaze u Centar na izlet s ciljem da nešto novo nauče, da se zabave i dožive nešto lijepo. Kad radim s djecom i ja se sama pomalo osjećam kao dijete. Treba se prilagoditi toj dobi i početi razmišljati pomalo kao dijete. S obzirom na to da nemam u obitelji nećakinje nisam imala iskustvo druženja s djecom, pa sam se pitala kako s djecom komunicirati. Savjete sam dobila od stručnih djelatnica i interpretatorica Centra Med dvemi vodami. Osmisliti svoju interpretaciju pokušavam tako da se stavim u poziciju djeteta i pokušam zamisliti što bi meni bilo zabavno slušati i vidjeti da sam dijete.
“Leptir se mota oko plota”
* Boravak na Matulovu gruntu koristila si za pisanje interpretacijskih tekstova, ali i osmišljavanje i pisanje lutkarskog igrokaza koji upravo i jest bio izveden u Frkanovcu. Kako je nastao?
– Lutkarski igrokaz pod naslovom “Leptir se mota oko plota” bio je tema radionice na jednom od Dana otvorenih vrata na Matulovu gruntu. Igrokaz govori o životnom ciklusu leptira plavca i važnosti čovjeka odnosno tradicionalne košnje livada kosom koja je važna aktivnost za opstanak te vrste leptira. Unutar nekoliko dana dobila sam ideju za igrokaz. Napravila sam sama paravan i lutke i osmislila priču. Dobila sam i ideju napraviti društvenu igru na tu temu, pa sam za Centar napravila popularnu igru Čovječe ne ljuti se u kojoj su likovi leptir, krvara, gusjenica i mrav. Napravila sam ih od gline.
* Još je jedna prirodoslovna radionica polučila uspjeh?
– Bila je to radionica “Čarobni stanovnici šume Čep” u dvorištu Lovačkog doma u Nedelišću. Inspiracija mi je bila radionica koju sam provodila u Centru “Vode u zavičaju“. Kako do sada u Centru nije bilo radionice vezane na temu šumskog staništa, odlučila sam napraviti novu radionicu. Vidjelo se da su svi zainteresirani, i djeca i odrasli. Radionica je napravljena u posebno lijepom okruženju, u šumi i to me posebno veselilo.
“Čovjek i rijeka”
* Ovih dana intenzivno radiš na pripremi diplomskog rada, a dio toga je i koncept poučne staze koji si osmišljavala i pisala na rezidenciji na Matulovu gruntu. Što je glavna ideja te staze koja će biti ostvarena u Križovcu?
– Radi se o interpretaciji krajobraza rijeke Mure u Križovcu pomoću poučne staze. Izrada idejnog projekta poučne staze “Čovjek i rijeka” ujedno je i tema mojeg diplomskog rada. Poučna staza je dobra nadopuna posjetiteljskom Centru. Dobit će priliku da se posjetitelji, prije svega djeca, odvedu na istraživanje prirode u samoj blizini Centra. Obradit ću i rudarsku geobaštinu, halde i grabe, život na selu, skelarstvo, ribolov i suživot čovjeka i rijeke. Staza će prezentirati načine kako ljudi koriste i oblikuju prirodu te stvaraju nova staništa. Zamisao je da se do kraja ožujka završi idejna priprema staze. Mentori su mi profesor Nenad Buzjak i Mihaela Mesarić, stručna voditeljica Međimurske prirode kao sumentor.
Mateja u slobodno vrijeme voli odlaziti u šetnje sa psom, otići u gorice te raditi u vrtu, ali i putovati, otići na kulturna događanja te plivanje. Osim diplomskog rada voljela bi završiti tečaj za turističkog vodiča. Njezina preporuka Matulova grunta kao rezidencije glasi:
– Treba doći u Frkanovec i doživjeti kuću i dvorište uživo. Mjesto je to s puno potencijala. Ne samo što se možeš tu odmoriti već ti daje potreban mir i koncentraciju za rad.