Led, voda, vjetar, rijeke Mura i Drava te Đurđevečki peski bile su u fokusu prirodoslovnog predavanja Dubravka Šinceka, geotehničara i predsjednika Planinarskog društva Ravna gora iz Varaždina. Brojni posjetitelji saznali su zašto i kako je Podravcima pokretni pijesak radio velike probleme. Jer, uvjeti su bili gotovo kao u pravoj pustinji, mada se područje Đurđevečkih peski ne može nazvati pustinjom. Predavanje je održano u petak 27. siječnja u Noći muzeja ’23 u Centru za posjetitelje Med dvemi vodami u Križovcu.
Svijet dina
Šincek je živopisno opisao klimatske uvjete zadnjeg ledenog doba koji su utjecali na opstanak ili nestanak pojedinih biljnih i životinjskih vrsta:
– Đurđevečki peski nastali su krajem pleistocena na prelasku u holocen. Dakle, krajem zadnjeg ledenog doba kada se počeo topiti ledeni pokrov na sjeveru Europe. Tada su zbog otapanja leda te naše paleo rijeke Mura i Drava, imale puno više vode. Naša područja u Međimurju i Podravini tada su većinom bile tundre i stepe. U Alpama je bilo hladnije, a uz Muru i Dravu je bilo toplije. A kako je hladni zrak teži od toplog, hladni zrak strujao je iz Alpa prema ravnicama, pa su puhali jaki vjetrovi zbog temperaturne razlike. Zbog toga su pijesci bili pokretni, oblikovale su se dine. Klima nije bila pustinjska, već je bila riječ o vlažnijoj klimi s više padalina nego u pravoj pustinji. A suša se događala zbog toga što pijesak ne zadržava vlagu. U gornjim slojevima je nakon kiše ishlapila voda, a višak vode se procijedio kroz pijeske, a sami pijesci ostali su suhi. Nekim biljkama takvi uvjeti odgovaraju, ali većini ne. Na takvim mjestima rastu biljke koje nazivamo psamofiti. One rastu na suhim pjeskovitim staništima (dinama) i sve imaju duboko korijenje kako bi dosegle vodu.
Isprepletenost meandra
Tijekom predavanja Šincek se dotakao meandara rijeke Mure koji su isprepleteni:
– Pogledajmo područje Prekmurja, posebice prostor kod ulaza Mure u Sloveniju. Na tom području otvara se murska ravnica sa šljuncima. Isto je tako kod Drave nakon Maribora. Rijeka u gornjem toku stiješnjena je među alpskim vrhovima, a onda od Maribora do Osijeka imamo tu lijepu ravnicu gdje su rijeke donosile šljunak i pijesak. Mura i Drava imaju takav režim vode da ljeti ima više vode nego zimi, zbog ljetnog topljenja snijega u Alpama. U prošlosti svaka veća voda je mijenjala tok rijeke Drave ili Mure. One nisu bile prave meandrirajuća rijeke, već isprepletene. Voda se razlijevala na sve strane i bilo je milijun rukavaca.
Tajna vunastog nosoroga
Najbolje sačuvani kostur vunastog nosoroga u Hrvatskoj pronađen je na području Malog Segečaka:
– Kod Ludbrega, u tim eolskim sedimentima, praporu i lesu, jedna gospođa, Erika Ivančić, je na jednom usijeku puta na pješčano-glinovitim naslagama opazila kako vire kosti. Pokupila je par primjeraka i odnijela u Gradski muzej Varaždin. Arheologinja Marina Šimek prepoznala je odmah veliko otkriće. U suradnji s Prirodoslovnim muzejom u Zagrebu, odrađena su iskapanja i utvrđeno je da su to ostaci vunastog nosoroga. Godine 2020. bila je organizirana i izložba. Kako se gospođa koja je pronašla te kosti zvala Erika, onda su i nosoroga prozvali Erika. Stručnjaci su ipak utvrdili da je to muški nosorog, pa je potom nazvan Erik. Ali volimo ga i nadalje zvati Erika.
Nestanak biljke iz ledenog doba
Na Dravi se nalazi biljka kebrač koja je glacijalni relikt. Voli šljunčana i pjeskovita tla, uz rijeke ili vlažna staništa. Te biljke je sve manje. Hidrocentrale su pregradile Dravu i sad se jezera pune sedimentom. A kebrač voli rasti na sprudovima koja voda poplavljuje. Izgradnjom hidrocentrala nestali su sprudovi.
Dubravko Šincek, između ostalog, predsjednik je Planinarskog društva Ravna gora Varaždin. Društvo provodi i niz aktivnosti s djecom:
– Imamo u društvu sekciju Malih ravnogoraca. Čine je osnovnoškolska djeca, djeca vrtićke dobi, ali i srednjoškolci koji su bili u Malim ravnogorcima kao osnovnoškolci, pa su ostali i nadalje članovi. Naša tajnica voditeljica je te sekcije Margareta Skuhala Juričić organizirala je početkom 2023. godine izlet na rijeku Muru, pa smo pješačili od Središća do Svetog Martina. Djeca su bila oduševljena. Vidjela su skele, mlin na Muri, sve im je bilo zanimljivo.
Na kraju razgovora Šincek je naglasio, kako uz redovan posao, još uvijek pronalazi vrijeme za istraživanje flore odnosno biljaka, posebice područja Ivanščice.