Matulov grunt vrelo je inspiracije. Ne samo za pisanje, već i za druge izazove. Svoj prvi džem književnica Doris Pandžić napravila je upravo u Frkanovcu, gdje je kao rezidentica boravila dva tjedna.
– Uživam raditi kolače i torte. Šljiva na Matulovu gruntu obilato je rodila. Moja novostečena prijateljica Danica iz Međimurske prirode, pomogla mi je ubrati ih, a ja sam napravila najprije šljive u rumu. Čak šest tegli. Potom sam se upustila u izazov pripreme džema. Prvi put sam ga radila. Moj savršen život bio bi upravo takav. Živjeti laganim prirodnim ritmom gdje čovjek ima svoj mir u skladu s prirodom. Rođena sam u gradu, u Rijeci, gdje sam nedavno kupila kuću s vrtom. Nadam se da ću napraviti svoj vrt nešto slično kao što je ovaj na Matulu, ushićeno je prenijela svoje dojmove boravka na Matulovu gruntu Doris.
S djelatnicama Međimurske prirode koja upravlja Matulovim gruntom, sudjelovala je i na radionici koju je provela edukatorica o bio vrtlarenju Silvija Kolar-Fodor iz udruge „Biovrt – u skladu s prirodom‟. Nove spoznaje primijenit će u svom riječkom vrtu.
Mentalna igra
Doris je diplomirala kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Rijeci gdje živi. Objavila je zbirku poezije Iskrivljena ogledala 2011. godine, a roman “X√X” (mentalna igra) nagrađen je na anonimnom natječaju Matice Hrvatske Osijek za najbolji prozni rukopis u 2013. godini, o kojem autorica govori:
– U ovom romanu propitkujem psihološki odnos između sestre i brata, njihov svakodnevni život nakon što su im roditelji poginuli. Naglasak je na erotiku i psihološku igru među likovima. Imala sam ideju napraviti konceptualni roman na način kako likovnjaci rade svoje konceptualne projekte. Moj cijeli roman temelji se na teoriji da glumac postaje lik koju je razvio ruski glumac, redatelj i teatrolog Konstantin Sergejevič Stanislavski. Pustila sam igru da sam čitatelj može odrediti kako će čitati roman. Hoće li čitati samo središnji dio, iščitati ga od početka do kraja ili prijeći cijeli koncept romana.
Naša rezidentica autorica je i zbirke priča „Bizarne crtice iz antiživota‟ gdje donosi kratke crtice urbanog riječkog života s naglašeno tragikomičnim tonom. Objavljene su na poseban način:
– Zbirka je objavljena samo online i besplatna je za preuzimanje. Objavljena u suradnji s Gradskom knjižnicom Rijeka. Prvo iskustvo objave online bilo mi je isprva šokantno, a tada sam shvatila da takva platforma objave dopire i do puno većeg broja ljudi iz regije koji su je preuzeli za čitanje. Online objava je zapravo odličan način kako doći do publike i takva distribucija me oduševila.
Prva rezidencija
U djetinjstvu je Doris planirala postati balerina i kako nam je kazala dugo je živjela u iluziji da će jednog dana možda moći živjeti od pisanja. Život je ubrzo donio razuvjerenje, tako da danas ima svoju firmu, povremeno radi u školi, surađuje s Algebrom na pripremama za maturu te ima obiteljski posao s apartmanima. I naravno, piše. Radosna je što je mogla ove godine u svoj dinamičan životni i poslovni ritam ubaciti i svoju prvu rezidenciju.
– Matulov grunt preporučila mi je Maja Klarić, pjesnikinja i putopiskinja prošlog ljeta na književnoj večeri na Rabu. Ovo je jedinstvena i nevjerojatna rezidencija. Malo je rezidencija koje imaju takav mir kao Matulov grunt. Većina ih je u velikim gradovima, u nekom stanu. Ovdje imaš svoju kuću s okućnicom i mir za stvaranje. Prvo sam se sprijateljila sa psom iz susjedstva. Zovem ga Žorž jer izgleda kao Žorž (smijeh), a zatim sam se sprijateljila s prvim susjedom, opisuje svoje prve dojmove boravka u Frkanovcu, ali i Međimurju, gdje dosad nije bila.
Održiv turizam
Dvotjedni boravak na Matulovu gruntu Doris je iskoristila i za obilazak drugih zanimljivosti našeg kraja. Naravno, posjetila je i naš Centar Med dvemi vodami u Križovcu, također Mađerkin breg u Štrigovi i Prvi festival balona na vrući zrak u Prelogu, te je sažela svoje dojmove:
– Međimurje mi izgleda kao Istra na sjeveru. Prvo sam došla ovdje s konceptom da želim pisati o Međimurju. Nisam znala kako Međimurje izgleda. Izgleda sve kao iz bajke. To me nadahnulo da ću pisati još strastvenije legende i dijelu svoje familije koja potječe s kontinentalnog dijela Hrvatske, iz Bjelovara. Ostala sam šokirana kad sam shvatila koliko je ovdje lijepo. Sva dvorišta su pokošena. Sve izgleda idilično. Ljudi su ovdje vrijedni i aktivni, i mentalitet ljudi mi se sviđa. Ima se što za vidjeti. Prvih nekoliko dana išla sam u vinograde, na Mađerikin breg. Hrana je fantastična. Porcije su ogromne. Ovdje je raj za hedoniste. Strašno je ugodno. Ako ne bi živjela u Rijeci, izabrala bih život u Istri, a treća lokacija mi je Međimurje. Dobro je da turizam u Međimurju nije podivljao već je održiv. Sviđa mi se taj lagani oblik turizma, za razliku od riječkog gdje se događa industrija turizma. Ovdje se čovjek osjeća kao kod kuće. Turizam nije nečije pravo nego privilegija. Govorim to i svojim gostima. Treba poštovati lokalno stanovništvo i pokušati boraviti u njihovom mjestu na način kao što oni žive. Definitivno ću se vratiti u Međimurje. Nadam se da ću se vratiti i kao rezidentica i kao posjetiteljica ovog kraja.
tekst i foto: Roberta Radović