– Ima li staza kojom bi mogli u cijelosti kćer i ja proći bose? iskazala je interes za bosonogu šetnju jedna od posjetiteljica lipanjskog Dana otvorenih vrata na Matulovu gruntu u Frkanovcu. Željko Mezga spremno je preporučio Bedekovićeve grabe. Štoviše, bio je cjelodnevni gost na Matulovu gruntu i spremno pokazivao svoju originalnu mapu staza za hodanje ili tračanje. Gornje Međimurje je u prvom planu, a trasiranje staza odradio je uglavnom pješačenjem.

Mezga je zaljubljenik u prirodu. Rodom je iz Knezovca i suživot s prirodom prati ga odmalena kada je i nastao njegov interes prema istraživanju prirode.
– Prvenstveno me zanimaju potoci i vode. Slobodno vrijeme koristim za upoznavanje šume, prirode i voda na području Međimurja. Zadnjih deset godina se rekreativno bavim trčanjem, pa sam iskoristio trčanje i pješačenje za trasiranje staza raznih oblika i dimenzija. Krenuo sam pomoću programa STRAVA bilježiti te puteve. Želja mi je da se sačuvaju i zabilježe putevi koje su ljudi prije koristili, a danas sve manje ili nimalo. Volio bih da se te staze trasiraju za šetnju, trčanje, bicikliranje, dakle rekreaciju i slično.
Iz bogatog registratora s dvadesetak karata s trasiranim stazama iščitava se i njegova tehnička strana duše odnosno profesija. Inženjer je strojarstva, poduzetnik je, ima vlastitu firmu koja se bavi proizvodnjom metalnih konstrukcija i njihovih dijelova. Smiraj nakon dinamike poslovnog svijeta pronalazi u prirodi.

Željko Mezga
Željko Mezga rado svoje trasirane staze preporučuje svima koji ih žele obići i upoznati njihovu bioraznolikost

204 kilometara trasiranih staza

* Kako su nastale staze i što vas je potaklo da ih trasirate?

– Još iz djetinjstva sam poznavao dio tih staza jer sam ovdje rođen. Fizički sam u dobroj kondiciji te sam tako mogao sve obići i registrirati u zadnje 3 godine. Dobro se orijentiram u prirodi i rezultat je upravo uradak od tih 20 trasiranih staza. Želim ih unucima, u papirnatom obliku, ostaviti za uspomenu, da se te staze ne izgube. Volio bih da Laura, Jona, Pavo, Robert, Brigita i Henrik, moji unuci i unuke, kad porastu tim putevima i prođu. Za trasiranje ovih staza prošao sam najmanje tisuću i petsto kilometara u posljednje tri godine. Rezultat su trase od sveukupno 200 kilometara staza. To su sve staze koje znam obići, pokazati i želim ih ostaviti u nasljedstvo i staviti ih ljubiteljima prirode na raspolaganje. Pokušao sam im dati pečat originalnosti osmišljavajući ih većinom u oblike kontura životinja.
Mapa je sadržajem podijeljena u četiri cjeline: Staze za hodanje, Međimurska trilogija, Sedam bregova Gornjeg Međimurja i Živi izvori Trnave 2020. godine. Svoju javnu premijeru doživjela je na Matulovu gruntu, prigodno jer se jedna od dvadesetak staza naziva upravo “Matul”. A o matulima, leptirima i njihovom osebujnom životnom ciklusu interpretira se na edukacijsko-istraživačkom centru Matulov grunt. Kako pak je nastala staza “Matul” Mezga nam je kazao:

– Ovu stazu mi je bilo posebno zanimljivo trasirati jer je leptir simbol Bedekovićevih graba. One su primjer kakvog sličnog nema u Međimurju. Nema takvih sačuvanih livada u Međimurju kao što su te livade. To je livada koju u današnje doba možeš bos prohodati u dužini od 4 do 5 kilometara. Inače sama staza MATUL je dugačka 15 kilometara, prolazi Bedekovićevim grabama, Frkanovcem, Zasadbregom, Merhatovcem, Plešivicom, a sve najvećim dijelom kroz šume i polja oko tih naselja. A kod trasiranja sam imao u vidu konturu leptira. Nacrtao sam ga hodanjem, a kao i sve druge staze, dokumentirao programom STRAVA. Osim leptira i druge staze sam trasirao u obliku konture životinja, pa sam nacrtao lava, delfina, slona, puža, purana, kokoš… Dakle, fokusirao sam se većinom na životinjske vrste. Cilj mi je bio povezati postojeće šumske i poljske puteve u neku logičnu prepoznatljivu cjelinu. Jasno je da je jednim dijelom bilo potrebno trasirati novi dio staze kroz šumu ili polje mimo postojećih puteva, i to je upravo bio najveći izazov kod realizacije ideje da se „nacrta‟ neka životinja ili put.

staza Matul
staza Matul

Nekad u selu 300 krava i jedan automobil, danas nijedna krava i 300 automobila

* Osim rekreativne funkcije poanta trasiranja i povezivanja starih šumskih staza i drugih puteva na neki način je i ukazivanje na promjene u društvu i prirodi?
– Promjene koje se u našem društvu događaju i koje opažam, sveo bih na posljednjih pedeset godina. Mi smo kao djeca, iz Knezovca išli na vjeronauk u Sveti Juraj na Bregu. Kad smo počeli prvi put ići na vjeronauk, dakle 1963. godine, onda je u selo došao prvi automobil. Imali smo tada tristo krava u selu. Nakon gotovo šezdeset godina u selu nema niti jedne krave, ali ima tristo automobila. Takav brzi razvoj društva i tehnologija koja je potpuno promijenila način života i korištenja prirodnih resursa, dodatno me ponukao da registriram i zabilježim te promjene u okruženju, posebno u prirodi.

* Priroda vašeg djetinjstava i priroda danas, kakva je razlika?

– Dat ću primjer potoka izvora Trnave u gornjem Međimurju jer ih proučavam. Trenutno još živi, najdalji izvor Trnave je potok Pleškovec, mada i on kroz godinu ponekad presuši. Iz „pravog „ izvora Trnave, potoci Vukanovec, Krompač i Vučetinec… svi sa zapadne strane Mohokosa, voda dolazi samo do retencije Dragoslavec (Križopotje), ili još do Črečana, a dalje do Nedelišća i Čakovca, Trnava je presušila, barem u zadnjih 20 godina. Ovi izvori Trnave ispod Mohokosa s njegove istočne strane, i potoci Pleškovec, Male grabe, Knezovec,… skupljeni u retencijama Balogovec, Melnišće, Jegersek, Martica (Mačkovec), svi se stapaju u kanal Lateralac Šenkovec, koji preko Pribislavca i Štefanca dalje tvori živu rijeku Trnavu. Prije 50 godina potok Pleškovec je bio tri puta jači, bilo je u njemu konstantno metar, ponegdje metar i pol vode. U njoj su bile ribe, klen, ribe švelje kako smo ih zvali, rakovi, kornjače, zmije…To je bio raj. Veseli me što se u zadnje vrijeme povećala populacija rakova, a prošle godine doživjeli smo i pronalazak kornjače u Malim grabama. I svi ti ostali potoci bili su prije najmanje jedanput jači nego sad. Prošle godine pješačio sam od retencije Melnišće kod Šenkovca po potoku Pleškovec do samog izvora Trnave, sve do ispod Mohokosa i fotografirao potok skoro svakih 50 metara. Nastalo je nekih petstotinjak fotografija. Napravio sam ih prošle godine, u trenutku kišnog perioda dok je potok relativno bio dosta bogat vodom, pa je približno izgledao kao nekad. Što se tiče šumskih puteva oni su nekada bili tako uređeni, slikovito rečeno, tako da si “mogel biciklinom preći”. Danas su neki putevi zarašteni i ne koriste se. Nema više potrebe za prijevoz kolima s kravama, sve se radi traktorom, ljudi više ne idu u šume kao nekad. Pedeset posto tih puteva aktivno je, ali nisu prohodni kao nekad. Tada su bili održavani u polju i šumi, pa su i šume bile čišće. Drvo se kao ogrjev proteklih godina manje koristilo, pa su i šume bile zanemarene. Dijelovi šume u koju odlazim, očuvani su. Trebamo se truditi da ta šuma ostane takva, da se ne devastira, kako bi i prirodna staništa biljnog i životinjskog svijeta bila očuvana.

* Voljeli bi da se dio vaših trasiranih staza označi tablama i da one zažive kroz tehničke oznake, markacije na terenu?

– Od tih dvadeset staza najmanje pola njih je vrlo lako označiti. Koncentrirao sam se na ovaj kraj Bedekovićeve grabe, Male grabe, Sveti Juraj na Bregu, Knezovec, Mali Mihaljevec, Zasadbreg, Frkanovec, Lopatinec, Šenkovec, Merhatovec, Pleškovec… Želio sam napraviti spoj znanstvenog prikaza leptira i rekreacije. Šume u tom kraju odlično su sačuvane. Prekrasne su. Nisam puno improvizirao. Poznavajući kraj, lako sam mogao pronaći te puteve. I što je najvažnije, te staze su prohodne u sva godišnja doba. A svaka od njih ima svoju čaroliju. Svoje trasirane staze sam podijelio svojim poznanicima, a dostupne su i svima koji prate program STRAVA. Želim da se proširi krug ljudi koji imaju želju šetati i rekreirati se u prirodi jer ona ima relaksirajući učinak te mnogo dobrobiti za zdravlje.

Sedam bregova i vrhova iznad 300 mnv

Mezga je osmislio i zanimljivu “Međimursku trilogiju”. Staze su u ukupnoj dužini od 54 kilometara. Prva je na trasi Čakovec – Sveti Juraj na Bregu – Čakovec (ukupno 21 km), druga Sveti Juraj na Bregu – Terbotz – Sveti Juraj na Bregu (ukupno 19 km) i treća Terbotz – Štrigova – Terbotz (ukupno 14 km). Za svaku od tih staza koristio sam dio koji je trasiran u MPP ( Čakovec – Štrigova ), a drugi dio Štrigova – Čakovec je vlastita kreacija. Planinarima pak će biti zanimljivo proći kružnu stazu od oko 15 kilometara tijekom koje se obiđe sedam bregova Gornjeg Međimurja i sedam vrhova koji su svi iznad 300 metara nadmorske visine: Štrigovčak (300 mnv), Orehovščak (320 mnv), Slamekov breg (329 mnv), Rimščak (315 mnv), Veliki Kozlovčak (320 mnv), Sveti Urban (310) i Mađerkin breg (341 mnv).

Izvor potoka Pleskovec
Izvor potoka Pleškovec ( Živi izvor Trnave )

Živi izvori Trnave

Kako nam je na kraju razgovora Mezga kazao njegovo najveće istraživanje su živi izvori Trnave. Prije svega tu podrazumijeva izvor Trnave (ispod Mohokosa) i potok Pleškovec koji je dio Bedekovićevih graba (Lopatinec), zatim retencije Jegerseg (Slakovec), Melnišće (Šenkovec), Balogovec (Mačkovec) i Martica (Mačkovec), sve koje skupljaju vode ostalih potoka s tih terena, a ima ih bezbroj. Svi se oni spajaju u kanal Lateralac u Šenkovcu koji dalje teče prema Pribislavcu i Štefancu, odnosno dalje tvore Trnavu. Što je posebno zanimljivo, neki od tih izvora su još danas „pravi‟ izvori s mogućnošću da se koriste za piće (Gregurov izvor u Knezovcu, Curek u Zasadbregu), te su uistinu potvrda međimurske narodne pjesme „ Zvira voda iz kamena“. Ljubitelj prirode Mezga je mapu s kartama i stazama oplemenio stihom Mladena Kušeca: “Jeste li znali da biste uvijek za nešto sve na svijetu dali?” Mezga je u prirodi našao svoju inspiraciju, a vi?

Poslao nam je i izbor svojih fotografija. Imate li i vi svoje fotografije na temu prirode i rado bi ih predstavili javnosti? Šaljite ih putem obrasca fotografija mjeseca na internet stranici Javne ustanove Međimurska priroda ili u rubrici TVOJ DOŽIVLJAJ stranice Centra za posjetitelje Med dvemi vodami.

 

piše: Roberta Radović

staza Slon
staza Slon

 

staza Delfin
staza Delfin

Zeljko Mezga
Fotografija mjeseca lipnja, autor Željko Mezga

Seoski bunar na izvoru

 

Željko Mezga: Hodajući trasirao zaboravljene međimurske staze i povezao u životinjske oblike