Kostimografski pogled na prirodu Međimurja u ovogodišnjoj Noći muzeja kroz likove bijele rode, šišmiša i leptira plavca dali su interpretatori Centra za posjetitelje Med dvemi vodami. A tko je bio odnosno bila osoba koja se uhvatila igle i konca te pripremila kostime? Originalni pečat ovoj popularnoj muzejskoj noći dala je Ivana Horvat. Za Javnu ustanovu Međimurska priroda radi kao asistentica za planiranje upravljanja područjima ekološke mreže i zaštićenim područjima. Više o tome saznajte u razgovoru i na poveznici OVDJE.
Ivanin istraživački duh i želja za novim znanjima Ivanu je doveo i na put osmišljavanja i dizajniranje kostima za interpretaciju u Centru Med dvemi vodami. Po zanimanju je sanitarna inženjerka, trenutno uspješno radi na planovima upravljanja, a nova sfera njezinih hobi interesa, dizajn kostima, pokazao se i više nego uspješnim. Zašto je krenula upisati tečaj krojenja i šivanja, Ivana pojašnjava:
– Volim raditi s rukama i izrađivati si sama stvari. To mi daje mogućnost da budem kreativna i autentična, a isto tako da se ne predam konzumerizmu i imam previše stvari. Smatram da je korisno imati tu vještinu i znanje. Zadivljujuće mi je kako su nekad sve moje tete same šivale sebi odjeću. Mama si je čak i vjenčanicu sama zašila. Tetine i majčine stvari s ponosom nosim i danas jer znam koliko je truda i volje ušiveno u same predmete. Često mi iz starih djedovih ormara ili pak second hand shopa u ruke dođe predmet koji mi je prevelik, oštećen ili jednostavno vidim priliku kako ga mogu promijeniti, a tečaj šivanja mi je omogućio da to radim sa sigurnošću.
Izazov izrade kostima za Noć muzeja
* Što si pomislila kad se rodila ideja i kad ti je predložena izrada kostima za Noć Muzeje u Centru Med dvemi vodami?
– Bila sam oduševljena i uzbuđena jer mi je to bila prva prilika da sama osmislim kostime. Isto tako, osjećala sam i odgovornost prema tom zadatku jer sam zaista htjela da posjetitelji uživaju, a vodiči interpretatori ponosno nose kostime.
* Kako je tekao proces osmišljavanja kostima, od skice do gotovog djela? Koliko sati rada je trebalo uložiti?
– Tekao je prilično glatko. Početak mi je uvijek najteži, ali jednom dok se napravi prvi rez škarama, sve dalje ide samo od sebe. Ideje su se nadograđivale putem i na početku nisam znala koliko će sam proces izrade trajati. Nisam pisala, ali vrijeme mi je proletjelo, mislim da je bilo oko 40 sati rada – od skice, krojenja, šivanja, crtanja… zvuči puno, ali brzo mi je prošlo jer sam uživala izrađujući kostime. Vrlo često sam tišinu upotpunila glazbom, pjevanjem ili nekim podcastom.
Priroda je uvijek inspiracija
* Svaki kostim, bijela roda, šišmiš i leptir plavac, ima svoju priču vezano uz prirodnu baštinu Međimurja. Zasigurno te i tvoja strast prema istraživanju prirode nadahnula za te tvoje prve kostimografske uratke?
– Naravno, priroda je uvijek dobra inspiracija. Htjela sam da kostimi budu vjerodostojni, ali zanimljivi i djeci i odraslima te sam na temelju pravih slika radila kostime. Neki su nastali kombinacijom različitih boja tkanine dok sam neke ukrašavala i flomasterima kako bi se postigao odgovarajući prepoznatljiv motiv.
* Kostimi će živjeti kroz priče interpretatora prirodne baštine u Centru? Veseliš se tome?
– Jako me to veseli i mogu reći da sam ponosna na svoje uratke. Mislim da će se moći dobro iskoristiti u Centru za posjetitelje, ali i na različitim radionicama za djecu. A kako je to izgledalo u samoj Noći muzeja može se vidjeti i na filmiću objavljenom na You Tube kanalu Međimurske prirode. Poveznica je OVDJE.
* Je li izrada kostima za Noć muzeja tvoj dosadašnji najizazovniji projekt u području šivanja?
– Jest, to mi je za sad bio najizazovniji projekt. Već sam šivala zavjese i jastučnice, u kojima nema baš neke slobode. Ovo je bilo pravo osvježenje i izazov jer ne postoji forma po kojoj se takvi kostimi šivaju, nego sam šivala „iz glave“. Za neke kostime do samog kraja, do oblačenja nisam znala hoće li ispasti dobro. Srećom – jesu!
Nemirni duh u smiraju joge
Lista Ivaninih interesa dugačka je. Za kraj izdvajamo još jednu priču kroz koju njezin nemirno-istraživački duh zasigurno pronalazi smiraj.
* Za šivanje je potreban mir, u tome ti vjerujem pomaže i prakticiranje joge. Tu vještinu prenosiš i na druge kao instruktorica. Gdje i kako?
– Imam čast voditi satove joge u Goričanu. Dva puta tjedno asanama zajedno vježbamo fizičko tijelo, ali i um raznim tehnikama disanja i opuštanja. Novogodišnja je to odluka te sam „friška“ u tome, ali pozitivne energije i volje od polaznica ne nedostaje!
