Matulov grunt naziv je za posjed na adresi Frkanovec 30. Njegova osnovna namjena je edukacija i produbljivanje znanja o vrijednostima očuvanih izvornih livada i pripadajućih kukaca (ponajprije leptira) koji već stoljećima obitavaju uz čovjeka na prijelazu iz gornjeg u središnje Međimurje. Ujedno, Matulov grunt je mjesto prve međimurske rezidencije za umjetnike, znanstvenike i istraživače.
Prvi „gazda“ grunta bio je pisac, novinar i teolog Tomislav Šovagović, zatim Maja Klarić sa svojim Bookmobilom, prevoditeljica i spisateljica Dimana Miteva, storytellerica i prevoditeljica Srebrenka Peregrin i operna pjevačica i autorica bloga knjigesumojsvijet.com Ana Jembrek. Na samom gruntu boravili su i istraživači udruge Hyla koji su tijekom ljeta 2021. godine istraživali noćne leptire na području Međimurske županije. Ovogodišnji prvi rezident je pisac Sven Popović iz Zagreba. Diplomirao je komparativnu književnost, engleski jezik i književnost i amerikanistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Piše glazbene i književne kritike za časopise i portale. Jedan je od osnivača “TKO ČITA?”, programa namijenjenog mladim autorima. Autor je romana “Uvjerljivo drugi”. Kao desetogodišnjak imao je cilj postati rock’n’roll zvijezda i u tom pokušaju imao je u mladenačkim danima nekoliko bendova, u kojima je, kako kaže, bilo zabavno raditi i svirati. Ipak, književnost i pisanje postali su mu glavna profesija.
“Mali i Levijatan”
Prva priča objavljena mu je 2011. godine, a 2015. godine objavljuje knjigu priča “Nebo u kaljuži” o kojoj govori:
– Protagonist je Elias koji jednog dana izgubi svoju sjenu i u potrazi za njom dolazi do spoznaje da mora odrasti. Knjiga sadrži dvadesetak priča čiji soundtrack čini glazba Iggyja Popa, Clasha i Ramonesa, do Modest Mousea, Libertinesa i Strokesa. Drago mi je što je ta zbirka dobro prihvaćena među kritikom i publikom. Paralelno s tom zbirkom počeo sam pisati roman Uvjerljivo drugi. Naslov mi je dao sjajan pisac Neven Ušumović 2015. godine kad sam bio finalist Književne nagrade Edo Budiša, koju dodjeljuje Kuća za pisce – Hiža od besid. Rekao mi je: – Čuj, Sven, nisi pobijedio, ali si bio uvjerljivo drugi. Upravo je taj neki luzerski mentalitet ljudi u kasnim dvadesetima, te generacije milenijalaca potka mog romana. Toj generaciji je obećano ako će učiti i raditi da će biti uspješni. Međutim to se nije dogodilo, pa smo ostali u toj nekoj pukotini. Bijesni smo, naš humor je vrlo autoironičan, skloni smo depresiji, anksioznosti. Ali knjiga, osim što pokazuje tu rezignaciju, pokazuje i nadu da možemo kroz svoj talent i svoj rad ipak nešto ostvariti. Treća knjiga mi je pri kraju. Zove se Mali i Levijatan i riječ je o fantastici. U knjizi se dotičem tematike odrastanja.
Divan krajolik i ljubazni Međimurci
Popović je na Matulovu gruntu boravio dva tjedna. Upoznavajući Frkanovec i gruntište, uhvatio je i vrijeme za pisanje:
– Dobra je ovdje energija. Evo, u samo dva sata napisao sam dvije kartice teksta što je za mene mnogo. Volim taj bijeg iz Zagreba. Dovršavam dijelove romana Mali i Levijatan. U organizaciji sam 21. Festivala europske kratke priče, pa sam ovdje to mogao na miru odrađivati. Odlično je što mogu koristiti električni bicikl. Bicikliram dosta, jer me to puni energijom. Ljudi su ovdje vrlo pristojni i ljubazni. Ako im mahnem s bicikla, oni mi uzvrate. Nadam se da sam zanimljiva pojava. Divan je krajolik. Odlično se spava. Tiho je i mirno. Pisanje me čini sretnim, to je ono što volim raditi. Ako u jednom trenutku osjetim da više nemam o čemu pisati, prestat ću pisati. Ta svoja promišljanjima često komentiram s ocem (otac, Edo Popović, također je pisac, o. a.).
Suradnja s Enom Bajuk
Tijekom svog boravka na Matulovu gruntu Popović je odvojio i vrijeme za razgled Centra za posjetitelje Med dvemi vodami. Osobito ga je zainteresirala legenda o dravskom vodenjaku. Voli čitati i proučavati mitologije:
– Nevjerojatno mi je da većinom svi nedovoljno poznaju vlastitu mitologiju ovih prostora. Nekako mi se čini da je ona i dalje živa, da ima još tih vila i drugih čudesnih bića. Poznajem Čakovčanku Enu Bajuk već više od desetak godina, i s njom planiram napraviti ilustriranu verziju slavenskih mitova i priča.
Na kraj razgovora Sven nam je uz osmijeh na licu kazao:
– Sve na Matulovu gruntu je fenomenalno. Podsjeća me na kuću mojih roditelja. Moderno, a opet rustikalno. Radna soba je prekrasna, pogotovo jer je pozicionirana ispod tavanskog prozora. Ovo je najbolja kuhinja koju sam kao rezident imao. Ima moje najdraže noževe. Volim kuhati i to mi je bitno. Bio sam rezident u Pazinu, Beogradu, Rijeci, jednom mjestu kod Barcelone… Rezidencije najčešće imaju tupe noževe. Dakle, ovdje se vidi da je ženska ruka uređivala rezidenciju.
Popović je odlično osjetio upliv žena. Djelatnice Javne ustanove Međimurska priroda nastojale su rezidentima omogućiti maksimalnu ugodnost boravka na ovoj rezidenciji što se tiče odabira kuhinjskog pribora, posteljine i drugih neophodnih stvari za svakodnevni boravak u ovoj staroj “hiži”. Podsjetimo da je i sam izgled grunta rezultat projektiranja tvrtke A2Z iz Čakovca, a projektantica je Anja Zanjko.
U nastavku detalji razgleda Centra za posjetitelje Med dvemi vodami u Križovcu.
