U Galeriji Centra za kulturu Čakovec u četvrtak 20. ožujka otvorena je je izložba radova Branka Lepena pod nazivom Radovi 2013. – 2025. i može se razgledati do 4. svibnja. Lepen se četrdeset godina bavi kiparstvom,a cijeli radni vijek proveo je u tehničkim radionicama različitih zagrebačkih kazališta. Rođen je u Čakovcu, živio je u Podbrestu, ali još u doba djetinjstva odlazi u Zagreb, gdje diplomira na fakultetu građevinskih znanosti, potom radi u građevinarstvu te od 1989. radi u HNK-u kao voditelj scenske proizvodnje te kao rukovoditelj Tehnike. Prije odlaska u mirovinu radio je kao voditelj tehnike kazališta Kerempuh.
Dan nakon svečanosti otvorenja čakovečke izložbe, autor je došao u Križovec s razlogom – razgledati postav u kojem se interpretira život njegove obitelji. Prenio nam dio sjećanja na djetinjstvo, kada je često za vrijeme školskih praznika dolazio u Međimurje na ljetno i zimsko „ferje‟.
– Otišao sam u Zagreb 1961. godine, ali sam često bio u Međimurju kao dijete. Stalno smo se vraćali u Podbrest. Tamo je Ivan Husić imao svoju kuću. Bavio se poljoprivredom. Druga moja obitelj, Lepen također je živjela u Podbrestu, samo na drugom kraju. Ovdje na fotografiji, ovaj najmlađi Ivan, to je moj djed, s mnogo emocija prisjeća se Lepen svoje obitelji, te nastavio:
– Sjećanja na djetinjstvo su lijepa. Puno smo hodali u polje. Dok su stariji radili, moja uloga je bila da čuvam krave i kola. U selu nije bilo tada ni asfalta, ni vodovoda. Subotom se čistio i pometao dvor. Mi djeca smo čekali kad će proći auto, jer smo znali da će taj dan biti kino predstava koja se održavala u društvenom domu. Sjećam se kad su stariji, pa i moj djed Ivan, govorili kako je nekad u tom kraju bilo pravo bogatstvo šuma. Sjećam se rijeke Drave gdje smo se u rukavcima kupali i tamo je tada bila prava „džungla‟. Danas imamo kanale, umjetna jezera. Nekad je sve to bilo puno ljepše. A i bakine priče bile su kao iz bajke. Drugi djeda mi je bio iz Turčišća, a baka iz Hodošana.
U Centru Med dvemi vodami dosad nije bio. Razveselio se i uz puno emocija razgledao fotografiju svojih predaka. Prisjetio se uz osmijeh prabake Katarine i pradjeda Ladislava:
– Sjećam se priča o prabaki Katarini, govorili su da je bila izvrsna kuharica. Moj pradjed Ladislav Husić zasigurno se oženio za Katarinu koja je bila Mađarica, i zbog toga što je odlično kuhala.
Na kraju razgovora kazao je kako će se rado vratiti u Međimurje, jer lijepo se prisjetiti dana djetinjstva, a Čakovec je, kako je zaključio, idealan grad za živjeti.
Lepenova djela nalaze se u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Moderne galerije u Zagrebu i Rijeci te Gliptoteke HAZU. Autor je tridesetak samostalnih izložbi i nekoliko scenografija za operu i balet HNK u Zagrebu te Zagrebačku filharmoniju. Preporučujemo razgledati izložbu u Čakovcu, a naravno posjetiti i Centar za posjetitelje Med dvemi vodami u Križovcu koji je prepun povijesnih zgoda, priča i emocija, o čemu svjedoči i posjet Branka Lepena.
Foto: Roberta Radović
