Edukacijsko-istraživački centar Matulov grunt u Frkanovcu i ove godine ugošćuje nove rezidentice i rezidente. Dr. sc. Dalia Matijević, dipl. ing. biologije stručna je voditeljica u Parku prirode Žumberak – Samoborsko gorje. Dio je svojih srpanjskih dana provela upravo na Matulovu gruntu. Impresije svog boravka na ovoj međimurskoj rezidenciji pretočila je u emotivnu poetiku i zapise. Prenosimo ih u cijelosti:
Matulov grunt – leptirova rezidencija (matul – kajk. leptir)
U samom središtu međimurskog dijela europske ekološke mreže Natura 2000, stoljetna hiža u Frkanovcu. Ovaj dobro očuvani iskaz tradicijske seoske gradnje danas je edukacijsko-istraživački centar posvećen leptirima gornjeg Međimurja. Boravak za prirodoslovce i istraživače te prirodom nadahnute umjetnike rado će omogućiti Javna ustanova “Međimurska priroda”. Bit će vam dovoljni samo istraživački duh te lirska zanesenost krajolikom i tradicijom.
Ovdje vrijeme prebrzo prolazi u bosonogim šetnjama po prostranim mekim travnjacima, u opijenosti resko-mirisnim obiljem bio-povrtnjaka, u blagotvornoj neznatnosti pred stoljetnim seoskim bunarom od teškog drveta. Veliki djetlić uporno istražuje ne bi li pronašao koju slabost drvene gradnje i krova od slame. Zebe i šumski vrapci osiguravaju ugođaj uzavrele ljetne dinamike. Čuje se biserni kliktaj ljepolike vuge, a u sumrak cijela šuma jasno odzvanja veličanstvenim ptičjim koncertom.
Zemljano-drveni interijer stare hiže djeluje kao ugodno pribježište od ljetnih vrućina. Kako biste ljeti zadržali svježinu unutrašnjih prostora, treba prozračivati u cik zore kad je temperatura najniža, a živi svijet miruje. Mnoštvo starih fotografija i crteža, dobro očuvani komadi starog tradicijskog namještaja i upotrebnih predmeta iz nekih drugih, možda mirnijih vremena, duboko smislen raspored životnog prostora, spavanje poput Hajdi na tavanu podno rumenih drvenih greda. Mali obiteljski oltar, ukrasi rukom izrađeni u dugim zimskim noćima od priručnih i prirodnih materijala, ćupovi, fenjeri, košare, škrinje. Kao da ovdje odzvanja neka topla, stara, poznata međimurska melodija u drevnoj pentatonskoj ljestvici snene melankolije.
Boravak na Matulovu gruntu dozvolio je i vrijeme za obilazak Bedekovićevih graba, koje se nalaze u blizini rezidencije. I one su iznjedrile osobitu poetiku na način Dalie Matijević. Pročitajte:
Mogu li vas zamoliti za jedan livadni ples?
Susret s vlažnim livadama na Bedekovićevim grabama u Općini Sveti Juraj na Bregu u bogatom i blagom Međimurju oduzima dah. Travnato-zemljani mirisi zdravog okoliša smiruju svako uznemireno disanje, a zaneseni osmijeh nepogrešivo izmami neumorno nadglasavanje i dozivanje zeba, grmuša, sjenica, slavuja, drozdova, vuga, žuna, djetlića, škanjaca, goluba grivnjaša. Gotovo neprebrojive biljne vrste u divljoj raznolikosti privlače mnoštvo vrijednih oprašivača. A mislili ste da ih sve poznajete. Svakodnevna poezija prirodne punine i obilja. Nenametljiva, odmjerena, pršti od plodnosti.
Ovdje, u samom središtu međimurskog dijela europske ekološke mreže Natura 2000 livade doslovce titraju od leptira. Jedno je to od posljednjih pribježišta kritično ugroženih vrsta. Neprikosnovene zvijezde su plavci, napose zagasiti livadni plavac Phengaris nausithous, veliki livadni plavac Phengaris teleius te kiseličin vatreni plavac Lycaena dispar. I zlaćana danja medonjica Euplagia quadripunctaria pleše ovdje svoj vrtoglavi životni ples. Dobronamjernici mogu s ovim dragocjenim neprilagodljivcima zaplesati od lipnja do kolovoza
Livade pomamno njišu mnoštvo biljnih vrsta – samo naizgled običnih. Tamno crveni cvatovi ljekovite krvare Sanguisorba officinalis skrivaju jajašca plavaca. Ova uspravna tanka biljka hraniteljica razmaženih livadnih plavaca zaslužuje svoje latinsko ime roda od riječi sanguis – lat. krv i sorbere – upijati, pošto se koristila za zaustavljanje krvi. Ime vrste uobičajeno je pak za istaknutu ljekovitu vrstu u rodu.
Tradicijska ljudska djelatnost – košnja trave za sijeno i otavu u točno određenim vremenskim razdobljima do 15. lipnja i nakon 15. rujna je od presudne važnosti za očuvanje ovih rijetkih vrsta. Skladno zanjihan ples čovjeka i prirode jest zalog njihovog opstanka. Ipak, uz sam rub šume, sve prisutniji bagrem – samo naizgled nježan. Nježan, ali invazivno neizbježan u ovoj međimurskoj Arkadiji.
JU “Međimurska priroda” s dostojnom pažnjom upravlja ovim vrijednim prostorima, sve uz neophodnu pomoć i podršku lokalnih ljudi i zajednica. Edukativna tabla na slatkom domaćem kajkavskom jasno i glasno progovara što, kako i zašto zaštita. Za one koji žele i mogu slušati. Bez brige, tu je i prigodni prijevod za one kajkavskom narječju i hrvatskom jeziku nevične. Iritantnim smrdo-prdilicama prilaz zabranjen. Kad bi još samo ta jadna kaznica bila uvjerljivija.
Tekst i foto: Dalia Matijević